Između redaka #43 - Zoran Ferić

Jedan od najpopularnijih i najdražih profesora - svakako u 18. gimnaziji, no i šire - Sanji je došao u goste razgovarati o knjigama. Vlastitim, tuđim, domaćim, stranim, lektirnim - ma tko bi to mogao pohvatati! Uvjerite se sami i poslušajte razgovor sa Zoranom Ferićem!

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pričam ti priču:

"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna: - Ne bojim te se. Ne bojim se. - Ne bih se ni ja bojala da sam umrla. - Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti. - Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su... - Ne približavaj se studenom zdencu. Jer u njemu prokletstvo čeka sve nas. A onda je zasjala velika svjetlost. Potpuno zaslijepljena starica mogla se osloniti samo na ono osjećanje u dubini svojeg bića koje nas prati čak i kad sva ostala čula otupe. A ono joj je govorilo da više nije na raskrižju. I zaista. onoga trena kad je uspjela laganim treptajem otvoriti svoje kapke i upiti u sebe novu spoznaju već se nalazila pred vratima od teškog, tamnog drveta što nisu imala ni kvaku, na što se probudila nova spoznaja - morala ih je otvoriti riječima. Iskušala je sedam stotina čarobnih formula, ali se vrata nisu otvorila sve dok joj, iscrpljenoj, kroz zube nije kliznula sedamsto prva: "Prokletstvo!" Vrata su se polako uz jezivu škripu, kao da nisu otvarana stoljećima, otvorila, a starica je iza njih ugledala zapanjujući prizor. Ušla je, a pred njom je zasjalo 10.000 gorućih vatrenih kugli, koje su stajale na mjestu i treptale. Čim bi pogledala direktno u jednu od plamenih kugli i dok god bi ju gledala, ista bi prestala gorjeti i uskoro je shvatila da je svaka kugla zapravo knjiga s nečijim imenom otisnutim na koricama koja gori, ali ne može izgoriti. A kad se malo pomnije zagledala, starica je shvatila da joj neka imena na njima i nisu tako nepoznata. Približila se, kako je vatra ne bi zahvatila, da može pročitati o kojim se naslovima radi." A kako je Zoran nastavio priču saznajte pri kraju epizode.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Zoran Ferić - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu