Između redaka #53 - Ida Klemenčić

Naklada Neptun mala je izdavačka kuća kojoj se prošle godine dogodilo čudo. Njihova autorica, danas svjetski poznata Colleen Hoover, nakon objave sestre iz klana Kardashian na Instagramu apsolutno je buknula i njene knjige ne silaze sa svjetskih, a ni hrvatskih top lista. Kako se s time nose u Nakladi Neptun, koje knjige osim CoHo izdaju te koji su im planovi za budućnost ispričala nam je Ida Klemenčić.
------------------------------------------------------------------------

Pričam ti priču:
Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:
- Ne bojim te se. Ne bojim se.
- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.
- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti.
- Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su...
- Ne približavaj se studenom zdencu. Jer u njemu prokletstvo čeka sve nas.
A onda je zasjala velika svjetlost. Potpuno zaslijepljena starica mogla se osloniti samo na ono osjećanje u dubini svojeg bića koje nas prati čak i kad sva ostala čula otupe. A ono joj je govorilo da više nije na raskrižju. I zaista. onoga trena kad je uspjela laganim treptajem otvoriti svoje kapke i upiti u sebe novu spoznaju već se nalazila pred vratima od teškog, tamnog drveta što nisu imala ni kvaku, na što se probudila nova spoznaja - morala ih je otvoriti riječima. Iskušala je sedam stotina čarobnih formula, ali se vrata nisu otvorila sve dok joj, iscrpljenoj, kroz zube nije kliznula sedamsto prva: "Prokletstvo!" Vrata su se polako uz jezivu škripu, kao da nisu otvarana stoljećima, otvorila, a starica je iza njih ugledala zapanjujući prizor. Ušla je, a pred njom je zasjalo 10.000 gorućih vatrenih kugli, koje su stajale na mjestu i treptale. Čim bi pogledala direktno u jednu od plamenih kugli i dok god bi ju gledala, ista bi prestala gorjeti i uskoro je shvatila da je svaka kugla zapravo knjiga s nečijim imenom otisnutim na koricama koja gori, ali ne može izgoriti. A kad se malo pomnije zagledala, starica je shvatila da joj neka imena na njima i nisu tako nepoznata. Približila se, kako je vatra ne bi zahvatila, da može pročitati o kojim se naslovima radi. . Starica je onda među tim kuglama vidjela gospodina koji je bio jako čudno obučen; na sebi je imao suknjicu, crne štrample i cipele koje nose mađioničari u filmovima.
 - Možeš uzeti jednu - rekao joj je misteriozni muškarac, koji je mogao biti žena, pokazujući na knjige koje su lebdjele oko njih. - Ali pazi, ona koju poneseš sa sobom utjecat će na tvoj daljnji put. A ona je uzela knjigu na čijem hrptu je pisalo Jose Luis Borges, Aleph.

- Ovo djeluje kao da bi moglo sadržavati neke odgovore - čini se da sam opet uzalud oštrila nož - zaključila je, sjela na pod te otvorila zadimljene korice. Knjiga ju je usisala ravno u deveti krug Danteovog Pakla. 

A kako je Ida nastavila priču saznajte pri kraju epizode.

-------------------------------------------------------------------------------------------
Sanja Srdić Jungić - voditeljica
Ida Klemenčić - gošća
Animacije u suradnji s - Luna&TOčka
Produkcija – Hoću knjigu