Između redaka#27 - Marko Šunjić

Garfield, Alan Ford i Zagor, koliko god bili različiti, imaju nešto zajedničko - sva su trojica strip junaci. I možda ste s njima krenuli u avanturu čitanja pa ih stavili sa strane negdje u srednjoj školi, ili ste pak nastavili s nešto konkretnijim stripovskim štivom, no samo jedno je bitno - da se čita. Tko i zašto čita stripove, kakva je strip scena u Hrvatskoj, možemo li očekivati više domaćih stripova u današnjoj epizodi podcasta otkriva nam vlasnik Fibre Marko Šunjić. 

Roman u nastajanju:

"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:

- Ne bojim te se. Ne bojim se.

- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.

- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti

- Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su..."

A kako je Marko nastavio rečenicu saznajte pri kraju epizode.

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Marko Šunjić - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu