Između redaka

Između redaka #28 - Božićni specijal s Ivicom Lučićem

Što napraviti kad ti se za božićnu epizodu ne pojavi pozvani gost? Pa to je bar lako - ugostiš onog koji ti se pojavio nepozvan! Tko je vitez na bijelim saonicama koji je spasio ovu epizodu na sam Božić poslušajte u posebnoj epizodi podcasta Između redaka. Ponovno se vidimo u veljači 2022. godine, a dotad sve najbolje od cijele Hoću knjigu ekipe!

P.S. Ako ćete ovu epizodu slušati s klincima koji vole Djeda Božićnjaka/Mraza/Mražićnjaka svakako prebacite program oko 9. minute (Sanja će vas dodatno upozoriti na to)!

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Djed Mražićnjak/Ivica Lučić - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu

Između redaka – Najbolje od 2021.

Na izmaku godine s vama dijelimo najbolje trenutke najgledanijih epizoda podcasta Između redaka. Iza nas je sveukupno 27 epizoda. Koji vam se gost najviše svidio? Koja vas je tema najviše zabavila? Kojeg biste gosta voljeli gledati nasuprot naše Sanje u 2022.? O čemu biste htjeli da se možda više priča?

Podijelite vaše dojmove s nama ispod epizode na YouTube kanalu, a najbolji komentar osvojit će poklon bon Hoću knjigu u iznosu od 500 kuna! Komentare čitamo do kraja 31.12., a u novoj godini pobjednika ćemo proglasiti u komentaru.

TOP 10:

10. Antonija Blaće: 00:06-00:57
11. Marko Maras: 01:00-04:37
12. Zvonko i Jurica Čubrić, Matija Fojs: 04:41-06:26
13. Marko Braić: 06:30-10:13
14. Ana Jembrek: 10:16-11:54
15. Zoran Maljković: 11:58-14:46
16. Marko Šunjić: 14:50-17:39
17. J.R. August: 17:42-21:21
18. Nika Turković 21:25-23:52
19. Kristian Novak 23:56-26:48

S vama je ove godine bila voditeljica Sanja Srdić Jungić, a ovim putem želimo vam u ime cijelog Hoću knjigu tima zaželjeti sve najbolje u nadolazećem periodu. Zaozbiljno se ponovno vidimo u veljači 2022. godine!

Između redaka#27 - Marko Šunjić

Garfield, Alan Ford i Zagor, koliko god bili različiti, imaju nešto zajedničko - sva su trojica strip junaci. I možda ste s njima krenuli u avanturu čitanja pa ih stavili sa strane negdje u srednjoj školi, ili ste pak nastavili s nešto konkretnijim stripovskim štivom, no samo jedno je bitno - da se čita. Tko i zašto čita stripove, kakva je strip scena u Hrvatskoj, možemo li očekivati više domaćih stripova u današnjoj epizodi podcasta otkriva nam vlasnik Fibre Marko Šunjić. 

Roman u nastajanju:

"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:

- Ne bojim te se. Ne bojim se.

- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.

- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti

- Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su..."

A kako je Marko nastavio rečenicu saznajte pri kraju epizode.

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Marko Šunjić - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu

Progovori protiv nasilja

U iznimno bitnom tjednu odlučili smo preskočiti subotnju podcast epizodu te otvoriti mjesto za jednu puno bitniju i bolniju temu - onu o nasilju nad ženama.

Povodom Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama i akcije “16 dana aktivizma” uključili smo se, simbolično i progovorili o nasilju.

U zagrebačkom Megastoreu, u Bogovićevoj ulici, ugostili smo Luciju Josipović voditeljicu odnosa s javnošću i oglašavanja tvrtke Avon, Rosie Kugli, našu poznatu spisateljicu. Pozivu se odazvala i Emina Pršić, svestrana žena, spisateljica, voditeljica i glumica… Iz Udruge Brod, grupe za ženska ljudska prava, progovorila je Anamarija Matanović koja je u udruzi svakodnevno u doticaju s tematikom.

Skoro polovica žena (47%) doživjela je negativne komentare partnera o svom izgledu, inteligenciji, poslu i karijeri, težini i odjeći. Više od polovice (55%) žrtve su ograničavanja komunikacije s obitelji, prijateljima – manipulacije koja dovodi do otuđivanja i lakše kontrole od strane zlostavljača.

Znate li da, prema podacima UN-a, svakoga dana zbog sadašnjeg ili bivšeg partnera, strada 137 žena? Svjedoci smo i nemiloga događaju u Splitu.

Poslušajte panel. U njemu ćete pronaći i savjete i čuti osobna iskustva. I progovorite protiv nasilja!

Podržite jedna drugu, priključite se i pomozite drugima.

KUPI Avonove proizvode sa znakom beskonačnosti i DONIRAJ i ti za borbu protiv nasilja! Kako prepoznati znakove verbalnog nasilja? Prati kampanju na Instagram profilu @avonhrvatska

Između redaka #26 - Miro Morović i Mislav Gleich

Kako je to kad se sretnu dva mlada autora i glazbenika koji pišu triler/krimi romane? Jesu li si međusobna konkurencija ili uživaju u knjigama i razgovoru? Saznajte u današnjoj epizodi podcasta s Mirom Morovićem te Mislavom Gleichom!

Roman u nastajanju: "Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna: -

Ne bojim te se. Ne bojim se.

- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.

- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti

- Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka.

A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje."

A kako su Miro i Mislav nastavili rečenicu saznajte pri kraju epizode.

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Miro Morović i Mislav Gleich - gosti

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu

Između redaka #25 - Ivana Turk

Gdje je bolje raditi, u knjižari ili knjižnici? Danas se u ovom dvoboju natječu naša Sanja i Ivana Turk, mlada knjižničarka iz Osijeka koja nam je uoči Interlibera pričala o svojim knjiškim preferencama, ali i preferencama hrvatskih knjiških moljaca koji zalaze u knjižnice.

A kako je dosad išla rečenica koju je Ivana trebala nastaviti saznajte ovdje: "Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:

- Ne bojim te se. Ne bojim se.

- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.

- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti

- Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka.

A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati!“

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Ivana Turk - gošća

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu

Između redaka #24 - Bruno Šimleša

100.000 fanova na društvenim mrežama, 200.000 prodanih knjiga i 300.000 skupljenih kuna u posljednjoj humanitarnoj akciji. To može samo jedna osoba u Hrvatskoj - Bruno Šimleša.

 

A kako ide priča koju je Bruno u ovoj epizodi nastavio pročitajte ispod:

"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:

- Ne bojim te se. Ne bojim se.

- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.

- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti.

- Na tvom mjestu - reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka.

Kako je Šimleša nastavio rečenicu pogledajte/poslušajte u samom podcastu!

 

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Bruno Šimleša - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

Voditeljicu odijeva – C&A

Između redaka #23 - Jurica Pavičić

Ne događa se često da imamo priliku razgovarati s osvajačem europske nagrade za najbolji krimić. A posebno se ne događa često da je osvajač upravo naš autor. Kako je baš naš Jurica Pavičić osvojio nagradu, ali i kako se počeo baviti pisanjem, što mu je teže pisati – romane ili kolumne – i za što mu treba više vremena te kako je to gledati svojih ruku djelo na velikom platnu saznajte u današnjoj epizodi. A kako ide priča koju je Jurica u ovoj epizodi nastavio pročitajte ispod:

"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:

- Ne bojim te se. Ne bojim se.

- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.

- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti.”

Kako je Pavičić nastavio rečenicu pogledajte u samom podcastu!

 

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Jurica Pavičić - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

Voditeljicu odijeva – C&A

Između redaka #22 - Jelena Pataki

Tiha, samozatajna i elokventna tri su riječi s kojima bismo opisali današnju gošću, treću po redu prevoditeljicu u ovom podcastu. Dobro poznata knjiškoj branši po svojim iznimnim prijevodima prevoditeljica Jelena Pataki ima mnogo interesa, pa su tako danas na repertoaru bile i meksičke sapunice, ljubići i krimići te jedna distopijska disertacija. A Jelena se okušala i kao autorica u našoj priči koja ide ovako:

"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:

- Ne bojim te se. Ne bojim se.

- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla."

Kako je Jelena nastavila rečenicu poslušajte u samom podcastu!

 

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Jelena Pataki - gošća

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

Voditeljicu odijeva – C&A

Između redaka #21 - Marko Braić

Kako je to kad se sretnu dva stara morska prijatelja, a da se pritom nikad prije nisu upoznali, saznat ćete u današnjoj epizodi. Marko, rođen u Peroju, i Sanja, koja čitav život ljetuje u Peroju, prisjetit će se najdražih perojskih lokacija, osvježiti Markovo pamćenje oko školovanja u Puli i Americi, a usput i malo popričati o knjigama.

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Marko Braić - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

Voditeljicu odijeva – C&A